- eventuální
- eventuální eventuell, möglich
Čeština-německý slovník.
Čeština-německý slovník.
pròfīt — m 〈G profíta〉 1. {{001f}}ekon. količina novca koja se dobije kada se od ukupnog prihoda poduzeća odbiju troškovi svih inputa ili proizvodnih faktora; višak, dobit 2. {{001f}}pren. dobit iz neke situacije (novčana, moralna i sl.) ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rìzīk — (rìziko) m 1. {{001f}}opasnost koja se do stanovite mjere može predvidjeti i kojoj se može odrediti intenzitet 2. {{001f}}eventualni gubitak ili šteta protiv kojih se plaća osigurnina [izložiti se ∼u; preuzeti na sebe ∼; bez ∼a] ✧ {{001f}}tal.,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
profit — pròfīt m <G profíta> DEFINICIJA 1. ekon. količina novca koja se dobije kada se od ukupnog prihoda poduzeća odbiju troškovi svih inputa ili proizvodnih faktora; višak, dobit 2. pren. dobit iz neke situacije (novčana, moralna i sl.) SINTAGMA… … Hrvatski jezični portal
promesa — promèsa ž DEFINICIJA 1. reg. obveznica, mjenica, srećka 2. bank. dokument kojim se izdatnik (banka) obvezuje da će eventualni dobitak na srećku odstupiti vlasniku promese ili onome tko s njom ovlašteno raspolaže ETIMOLOGIJA tal. promessa:… … Hrvatski jezični portal
rizik — rìzik (rìziko) m DEFINICIJA 1. opasnost koja se do stanovite mjere može predvidjeti i kojoj se može odrediti intenzitet 2. eventualni gubitak ili šteta protiv kojih se plaća osigurnina [izložiti se riziku; preuzeti na sebe rizik; bez rizika]… … Hrvatski jezični portal
eventualan — ȅventuālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se događa ili se očekuje da će se dogoditi u nekom budućem vremenu [eventualni izborni poraz za njih bio bi katastrofa]; moguć, možebitan, povremen, pretpostavljiv, slučajan, uvjetan ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
eventuálen — lna o prid. (ȃ) po predvidevanjih mogoč, ne pa gotov; morebiten, možen: kriti eventualne izgube; eventualne pritožbe pošljite na ta naslov ◊ jur. eventualni naklep naklep, pri katerem storilec ne želi posledice kaznivega dejanja, jo pa… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
naklèp — épa m (ȅ ẹ) knjiž. namen, načrt, navadno slab, skriven: obtožili so ga naklepa, da je hotel umoriti soseda; dokazali so mu hudoben naklep; maščevalni, zločinski naklep / delati naklepe / star. imeti dober naklep namen / njegovi naklepi so… … Slovar slovenskega knjižnega jezika